U svakom slučaju, "staro" u opatijskoj terminologiji označava predturističko doba, dakle Opatiju prije 1880. i niza plastičnih operacija u režiji Društva južnih željeznica Südbahngesellschaft). Kao što je kopnilo staro rezoniranje lokalnih ribara, mornara i tkalja, tako su se na račun te nove turističke logike rastakali i njihovi kućerci – što prepuštani generaldirektoru Friedrichu Schüleru, što preobrazujući se pod istim vlasnicima u ugostiteljske kasarne.<p>Saživjeti se sa "starom" Opatijom znači uroniti u ulični raster bitno različit od današnjeg. Ako bismo se danas zaželjeli prošetati predturističkom glavnom ulicom, čekao bi nas niz iznenađenja. Najsjeverniji dio "pra-Ulice maršala Tita" imao je isti tok kao i danas: od Škrbića do Tržnice vrijeme je diralo ljude i zgrade, ali ulicu ne. Međutim, dalje već treba zagaziti u neugledni sporedni kvart Radničke ceste, zavijajući s Mrkata u brdo, proći između Barića i Riječke banke i spustiti se do Ribarskog trga (Piazza vecchia) iza današnje foto-radnje Luigi. Na ovom se mjestu prodavalo ribe, voće i povrće davno prije izgradnje Tržnice našeg vremena. Stiješnjena između vila Dalibor (s pisarnom "Družbe svetih Ćirila i Metodija za Istru" i stanom Viktora Cara Emina) i Ertl (kasnije, po vlasniku pekaru, Rosenberger) s jedne, a Ježice s druge strane, stara se glavna ulica u luku dizala do trga zvanog Stendardo, po zastavi koju bi ovdje izvjesili o blagdanu. Tu, na križanju s današnjom Ulicom sv. Florijana, još do pred par desetljeća Učkari su prodavali drvo i ugljen s oprćenih magaraca. Spuštajući se u nastavku Ulicom sv. Florijana, stara glavna ulica odvela bi nas dalje, do hotela Palme: ovdje se vraćamo na M. Tita i na glavnu ulicu današnje Opatije. Ali već pod kavanom Paris opet moramo skrenuti, u usku Teslinu ulicu. Tu na nas čeka nespretna megalomanska konstrukcija vile Rudovits (alias Schanzer), kapelica Sv. Kuzme, Zora i ostaci ostataka nekad slavnog opatijskog kina. Tu, pred Zorom, na ex-magistralu izlazi stubište (stiješnjeno između kućebrojeva 118 i 120 u Ulici m. Tita) koje se s druge strane današnje glavne ulice nastavlja u procijepu između vile Devana i hotela Atlantik: to je bila spojnica crkve Sv. Jakova s uličnom mrežom stare Opatije. Slijedeći logiku stare magistrale, međutim, mi bismo nastavili dalje, Stubištima Theodora Billrotha i Edite Stern (danas na tom putu siječemo Dobrilinu ulicu i Novu cestu), sve do ulice Vrutki.</p><p>Druga arterija Opatije, spoj dviju i opet danas živućih ulica – E. Kumičića i Vrutki, bila je najdulji cestovni kontinuitet, presječen tek u našem stoljeću izgrađenom Novom cestom (1908.). Prečica koja je povezivala razilazeće tokove (E. Kumičić-Vrutki i donja ulica – "pra-M. Tita") nakon bifurkacije nedaleko tržnice, bila je današnja Ulica sv. Florijana (ex M. Gorkog).</p><p>Kuće stare Opatije nisu bile grupirane samo oko tih prometnica, već su dijelom slijedile i davnu logiku bježanja od obale koja izlaže mnogim opasnostima. Izrazito velika skupina kuća tako je činila Jelenkino ili Jelenkinu Vas, za tadašnje relacije samostalno naselje smješteno oko sjevernog dijela današnje Ulice B. Želea s nastavkom prema Putu u Bregi i Ulici E. Bošnjaka. Ovdje je na razmjerno maloj površini bilo koncentrirano oko 25% opatijskih kuća – na mjestu najudaljenijem od crkve Sv. Jakova, a značaj "naselju" svakako je davala i krčma Matije Dujmića na broju 88.</p><p>Dakako, unatoč svim zahvatima koje je turizam nametnuo licu grada, poneka fasada iz starije ere oduprla se vremenu, ostajući često okrenuta užom stranom moru, kako su propisivale regule zaštite od gusarskog oka. Premda su mnoge kuće, obilježene na jedinom predturističkom katastarskom planu (1820.), nestale, kao, recimo, kuće na mjestu današnje fontane na Slatini, ili kuća Paskvalea Jačića pred glavnim ulazom u hotel Imperial, ili kućerak Jurkovića Suca na mjestu betonskog kupališta pred vilom Amalia, mnoge su se održale na svom mjestu, preživješi obilate rekonstrukcije i proširenja. Takva je kuća na adresi M. Tita 78 (Maxi-bar), čitavo jezgro oko Vrutki 23-27 (možda najstarije stambeno jezgro Opatije uopće, gdje su se nastanili prvi kolonisti iz porodice Giusti, u blizini potoka Vrutki i na ivici crkvenih zemljišta), ili kuća na adresi Teslina 4. Kuća Vrutki 15, uz kuću Šikićevih nad parkiralištem na Tržnici, sačuvala je za Opatiju iznimno rijetki "shod" (ulaznu natkrivenu platformu), a Sv. Florijana 12, gdje je rođen pjesnik Zoran Kompanjet i gdje živi pjesnikinja Marija Trinajstić, iza debelih zidova i pod niskom tavanicom još uvijek ima kuhinjsku "napu" odvod za zrak) nad starinskim štednjakom.</p><p>Prošetati se tom, "starom" Opatijom Vrutki, Jelenkine Vasi, Strojbarića, Križišća i Sv. Florijana, znači udahnuti miris ručkova, osluhnuti obiteljske raspre i zaviriti u svakodnevicu potomaka onih koji Opatiju nisu mogli izgraditi, ali su je zato oduvijek održavali svojim žuljevima kao poklonjenu rijetku biljku u vlastitom vrtu.</p>